Gostovali smo \u010detvrtom izdanju \u010dasopisa EGE gdje smo imali \u010dast ispri\u010dati svoju povijesnu pri\u010du i razvojni put dug sedam desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Prvi direktor bio je ing. Ivo Rihtman, vlasnik predratnog projektantskog biroa. Koncem 1959. godine naslijedio ga je ing. \u017deljko Kosina, a 1969. \u010delno mjesto preuzeo je dr. Veselin Naran\u010di\u0107, dipl. ing. Vrlo brzo je tvrtku doveo do razine registracije za konzalting, za \u0161to je tada bio uvjet da u redovnom radnom odnosu mora imati po dva in\u017eenjera s polo\u017eenim stru\u010dnim ispitom svake struke (arhitekture, gra\u0111evinarstva, strojarstva i elektrotehnike).<\/p>\n\n\n\n Vi ste u Ma\u0161inoprojektu ve\u0107 pola stolje\u0107a, zar ne?<\/strong> Tra\u017ee\u0107i bolju pla\u0107u, dobio sam preporuke za tvrtku Ma\u0161inoprojekt. Tada se mnogo gradilo. Koncem 1974., nakon dvije godine gradnje cementare ponovno sam se na\u0161ao pred crta\u0107om tablom. Crtalo se tada na pausu zbog mogu\u0107nosti distribuiranja podloga gra\u0111evinarima i elektri\u010darima, a kopiralo se na ozalid ili transparent-paus pa je bila muka naknadno unositi promjene. Radili smo na III. fazi rekonstrukcije \u017deljezare Zenica, a projektirali smo i za zagreba\u010dku Toplanu (sada TE-TO Zagreb) i dijelove centralnog toplinskog sustava (CTS), koji nam i danas zauzima zna\u010dajan dio radnih kapaciteta.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko godina kasnije projektirali smo i crpnu stanicu za tvornicu cementa u Kaknju, a potom je slijedio posao rekonstrukcije pro\u0161irenja) \u017eeljezare u Nik\u0161i\u0107u. Istovremeno se radilo i na toplinskoj stanici za RMK Zenica, projektu tvornice lijevanih kada za OLT iz Osijeka i na transportnom sustavu Tvornice du\u0161i\u010dnih gnojiva u Kutini. Kada je, \u010dini mi se, 1977. godine na snagu stupio Zakon o udru\u017eenom radu, strojarski dio (s elektro-grupom) postao je Ma\u0161inoprojekt – Biro za strojogradnju i energetiku (BISE), dok je gra\u0111evinski dio postao Ma\u0161inoprojekt -Gra\u0111evinsko arhitektonski biro (GAB), odnosno Brzometno glasanje na Zboru radnih ljudi po\u010detkom studenoga 1990. godine dovelo me na polo\u017eaj v.d. direktora OOUR-a BISE, pri \u010demu sam u U prolje\u0107e 1991. godine rat je bio pred vratima,a granata koja je uni\u0161tila rasklopno postrojenje u TLM-u zaustavila je i na\u0161e radove na projektu Kada je, nakon zavr\u0161etka magistralnog plinovoda Pula – Karlovac, Plinacro krenuo s projektom plinovoda prema Splitu, na javnom nadmetanju Ukratko, gdje je Ma\u0161inoprojekt danas?<\/strong> Poslije devet godina ‘prokurizma’, u sije\u010dnju 2019. sam ponovno preuzeo vo\u0111enje tvrtke, s devet zaposlenih (\u2018kako bija\u0161e i na po\u010detku\u2019) i na tom sam mjestu ostao do 30. lipnja ove godine.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno i definitivno sam dirigentsku palicu predao mladom kolegi Ivanu Vedri\u0161u, mag. ing. nav.arch. Kolega je s nama od 2011. i uspje\u0161no se oprobao na mnogim projektima, a nakon dvogodi\u0161njeg izleta u konkurentske vode, da vidi kako se iste stvari rade po drugim organizacijskim shemama, vratio nam se na 71. godi\u0161njicu osnutka tvrtke, 1. travnja ove godine i potom se tri mjeseca pripremao za preuzimanje nove du\u017enosti. Sretno, Ivane!<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eete li ukratko ne\u0161to re\u0107i o po\u010decima tvrtke?<\/strong>
U godinama industrijalizacije i elektrifikacije poslije Drugog svjetskog rata osnovan je niz namjenskih projektantskih organizacija kojima pripada i zagreba\u010dka ispostava beogradskog poduze\u0107a Ma\u0161inoprojekt koja od 1. travnja 1949. godine (zna\u010di, ve\u0107 ne\u0161to vi\u0161e od 71 godine!) posluje samostalno pod imenom Ma\u0161inoprojekt – Zagreb.<\/p>\n\n\n\n
To\u010dnije, uskoro \u0107e biti 48 godina. Na diplomi mi pi\u0161e da sam zavr\u0161io Strojarsko-konstruktorski odjel Strojarsko-brodogra\u0111evnog fakulteta, iako pripadam prvoj generaciji studenata koji su promovirani pod njegovim dana\u0161njim imenom – Fakultet strojarstva i brodogradnje. Nakon zavr\u0161etka studija kao stipendist sam se zaposlio u tvornici Rade Kon\u010dar, gdje sam proveo (zajedno s odslu\u017eenjem vojnog roka) gotovo \u010detiri godine.<\/p>\n\n\n\n
Nakon usmenih razgovora, napisao sam molbu,dobio pozivan odgovor i 4. prosinca 1972. godine pojavio se u kancelariji direktora, dr. Naran\u010di\u0107a kao 28. \u010dlan radnog kolektiva. Prvi posao: strojarski nadzor u podsusedskoj Tvornici cementa \u2018Sloboda\u2019. Nekoliko dana nakon Novogodi\u0161njih praznika primio sam prvu pla\u0107u, gotovo trostruku u odnosu na prethodnu. U tim sedamdesetim godinama ste\u010dena su mnoga znanja i iskustva.<\/p>\n\n\n\n
Potkraj tih sedamdesetih do\u0161lo je do promjena kojima su, zapravo, stvoreni temelji dana\u0161njeg Ma\u0161inoprojekta.<\/p>\n\n\n\n
zajedno RO Ma\u0161inoprojekt. Te su godine kupljene poslovne prostorije u Ulici bra\u0107e Domany 8 (polukat) povr\u0161ine 1000 m2, u kojima smo i danas.
Ulaskom u nove prostore ostvarili smo mnoge zanimljive projekte: tvornice kamene vune u Novom Marofu i u Surdulici u Srbiji, novi pogon tvornice LTA u Vara\u017edinu, Laboratorijsko-poslovni objekt (LPO) INA Naftaplina u Lovin\u010di\u0107evoj ulici i Istra\u017eiva\u010dko-programerski centar (IPC) u \u0160ubi\u0107evoj ulici u Zagrebu, dva postrojenja za proizvodnju bu\u0161otinskih cemenata: u Zadru (za potrebe bu\u0161enja u Jadranu) i Ivani\u0107kom Graberju (za bu\u0161enje u kontinentalnom dijelu Hrvatske), sve za INA Naftaplin. Ve\u0107 od sredine osamdesetih osje\u0107a se dolazak nemirnih vremena, republi\u010dke granice se zatvaraju pa je i krivulja rasta krenula obrnutim smjerom.
Kao zanimljivost toga doba moram spomenuti pitanje prilikom izglasavanja zavr\u0161nog ra\u010duna za <\/p>\n\n\n\n
Devedesete su pak donijele nove na\u010dine poslovanja, privatizaciju, tr\u017ei\u0161no gospodarstvo, Domovinski rat\u2026
Zakon o poduze\u0107ima razdvojio je na odvojene pravne subjekte, a 1. listopada 1990. godine vode\u0107a garnitura oti\u0161la je u (prijevremenu)
mirovinu. Ostali smo obezglavljeni. Istodobno su se i unutar Strojarskog biroa pojavile \u017eelje za
\u25b8 Neki od najzanimljivijih projekata iz nekoliko proteklih godina: sustav za odsisavanje lakohlapivih organskih spojeva
(VOC) za tvornicu Scott Bader iz Zagreba\u2026
\u25be\u2026 rekonstrukcija hale u tvornici Vetropack u Humu na Sutli razdvajanjem vezane uz energeti\u010dare i konstruktere, za koje je bilo sve te\u017ee na\u0107i posla. Na okupu nas je dr\u017eao projekt rekonstrukcije i modernizacije (RIMA) tvornice aluminija TLM u \u0160ibeniku.<\/li><\/ol>\n\n\n\n
\u010detiri mjeseca vo\u0111enja Biroa jasno zastupao nastavak rada jedinstvene tvrtke. U dobro si pi\u0161em da smo u tom periodu dvije dislocirane gara\u017ee preto\u010dili u opremanje zajedni\u010dke tvrtke informati\u010dkom opremom.<\/p>\n\n\n\n
RIMA-e. Te\u017enja za kona\u010dnom podjelom tvrtke bila je sve ve\u0107a i 22. srpnja iste godine Zbor radnih ljudi (ostalo nas je svega 26) izglasao je odluku u razlazu. To je i provedeno registracijama samostalnih tvrtki:
\u2022 Biro za energetiku i strojarsku tehniku (B.E.S.T. projekt) d.o.o. s devet zaposlenika i direktorom Markom Josi\u0107em
\u2022 Ma\u0161inoprojekt – Biro za elektrotehniku d.o.o. s pet zaposlenih i direktorom \u017darkom Prpi\u0107em
\u2022 Ma\u0161inoprojekt – Biro za strojogradnju i energetiku d.o.o. (skra\u0107eno Ma\u0161inoprojekt d.o.o.) s devet zaposlenih i sa mnom kao direktorom.
Naredne godine koje su uslijedile ipak su donijele \u2018povratak otpisanog\u2019 Ma\u0161inoprojekta.
Tako je. Unato\u010d svim tim pote\u0161ko\u0107ama, tekli su ugovoreni poslovi s HEP Toplinarstvom, a pravi poticaj donio je ugovor o izradi Baznog projekta energetike za tvornicu \u010da\u0111e koja se gradila u blizini mjesta Saveh u Iranu. Isti je povoljno sklopljen s namjenski formiranom tvrtkom Iran<\/p>\n\n\n\n
su nam vrata Gradske plinare Zagreb. Uz rutinske projekte, isti\u010dem nesvakida\u0161nji projekt ru\u0161enja
napu\u0161tenih gazometara (plinosprema) od 50 000 i 30 000 m3
.
Sredinom devedesetih smo i za zagreba\u010dko Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo, uz razradu prelaska kotlovnica lo\u017eenih ugljenom
na prirodni plin, trebali obnoviti nekoliko hidroforskih postrojenja u zagreba\u010dkim neboderima.
Prihva\u0107eno je na\u0161e tehni\u010dko rje\u0161enje pa je za novostvorenu tvrtku Vodoopskrba i odvodnja projektirano i ugra\u0111eno gotovo 450 takvih ure\u0111aja u svim zagreba\u010dkim zgradama koje su imale probleme s vodoopskrbom visokih katova. Projekt je s nadzorom trajao gotovo tri godine te smo u odre\u0111enom periodu imali i 20 zaposlenih.<\/li><\/ul>\n\n\n\n
izborili smo se za prvu dionicu Bosiljevo – Josipdol s odvojkom prema Ogulinu. Tada smo stekli zanimljiva iskustva o funkcioniranju konkurencije i,unato\u010d svemu, pro\u0161li financijski pozitivno.
Koje biste jo\u0161 zanimljive projekte izdvojili iz protekla tri desetlje\u0107a?
Za novi dio bolnice u Zenici radili smo na rekonstrukciji i modernizaciji (uvo\u0111enju prirodnog plina) postoje\u0107e kotlovnice, a za monta\u017eersku tvrtku iz Zagreba na projektu cjevovoda promjera 3,5 m u tvornici aluminija na Islandu. Sa zagreba\u010dkom tvrtkom Hidroelektra-projekt radili smo na projektu poslovnog tornja (instalacije grijanja, klimatizacije i ventilacije) uz zgradu Gradskog poglavarstva, a prema prvobitnom projektu Kazimira Ostrogovi\u0107a (koji do danas jo\u0161 nije realiziran).
Uspje\u0161ni i zanimljivi projekti ra\u0111eni su i s projektantima infrastrukturnih projekata (prometnice s izmje\u0161tanjem postoje\u0107ih ili izgradnjom novih instalacija): IGH, Palmoti\u0107eva 49, IPZ, Hidroelektra-projekt, Cesta iz Vara\u017edina, Granova. Ti su poslovi, uz iskusni kadar, omogu\u0107ili osposobljavanje niza mladih strojarskih in\u017eenjera zaposlenih, u pravilu, odmah nakon diplome.
Uz to, u kooperaciji s tvrtkom PHB projektirana su postrojenja za dodavanje aditiva u goriva za motorna vozila (super-plus i diesel-plus) u rafinerijama INA-e u Sisku i Rijeci te na skladi\u0161tu – terminalu Solin. Za rije\u010dku rafineriju smo u suradnji s tvrtkom Monter Strojarske monta\u017ee projektirali postrojenje za dehidratizaciju otpadnog ulja.<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu sam, otkupom pojedina\u010dnih
vlasni\u010dkih udjela, postao jedini vlasnik tvrtke. Od 1. sije\u010dnja 2010. godine kormilo tvrtke preuzeo moj najstariji sin Vjeran, pa sam se \u2018povukao u sjenu\u2019 prokurista.
Ubrzo potom je i HEP Toplinarstvo pokrenulo projekt zamjene vrelovodne mre\u017ee s tri faze provedbe. Tada smo kao \u010dlan zajednice ponuditelja dobili vi\u0161egodi\u0161nji posao, priveden kraju tek prije nekoliko mjeseci. U jesen 2019. zavr\u0161ili smo i projekt nove zgrade Podru\u010dne \u0161kole Vidovec, a potkraj te godine i glavni projekt rekonstrukcije slo\u017eene gra\u0111evine PPS Galekovi\u0107 u Mraclinu. Obuhva\u0107en je pogon za proizvodnju peleta i energana elektri\u010dne snage 1,1 MW lo\u017eena drvnim otpacima.<\/p>\n\n\n\n